Parenje pasa bez rodovnika nije samo protiv zakona – ono dugoročno stvara bolesne pse, neodgovoran uzgoj i puni ulice napuštenim životinjama.
Parenje mužjaka ili ženke bez rodovnika, bez uzgojnih dozvola i ocjena eksterijera pasa, bez najave parenja kod voditelja uzgoja i bez registracije uzgajivača jest nekontrolirano razmnožavanje životinja.
A nekontrolirano razmnožavanje životinja je protivno odredbama Zakona o zaštiti životinja i suprotnosti je s Pravilnikom o uvjetima koje moraju ispunjavati uzgoji kućnih ljubimaca.
No, osim što je nekontrolirano razmnožavanje protivno zakonskim propisima, ono je neetično, pa i besmisleno.
Neetično je jer kujice ili mužjaci koje se koristi u razmnožavanju nisu prošli ni minimum kontrole, pregleda i genetskih testova na temelju kojih bi se moglo jamčiti da će većina štenaca na svijet doći zdrava, ali i da je kuja dovoljno zdrava da podnese okot.
Također, te štence neće dva puta obići i prekontrolirati voditelj uzgoja, kako bi utvrdio da se drže u odgovarajućim uvjetima, da su dobro hranjeni i očišćeni od parazita. A neće biti ni potvrde da su ti štenci mikročipirani. A sve te uvjete i potvrde imaju i ispunjavaju štenci koji su uzgojeni u registriranom uzgoju po pravilima Hrvatskog kinološkog saveza, na primjer.
No, prije svega, takvo je razmnožavanje pasa besmisleno. Prvo, nema apsolutno nikakvog razloga da vlasnici mužjaka pokušavaju pronaći ženku koju bi on pario. Psi nisu ljudi i nemaju potrebu za seksom, njihovi se nagoni bude tek ako se u njihovoj blizini nađe ženka koja se tjera. Dakle, želja vlasnika psa da pari, da mužjaku “nađe curu”, izraz je neznanja i neinformiranosti ali i potpuno pogrešne pretpostavke da će mužjak tako biti sretniji ili stabilniji.
Jedna šetnja u prirodi za mentalnu stabilnost svakog psa znači neusporedivo više od tisuću parenja s kujom.
S druge strane, želja vlasnika da pari kuju bez rodovnika i bez uzgojnog pregleda, osim što je protuzakonita i neetična, besmislena je jer ta kuja nema nikakvu genetsku vrijednost, jer se zbog nepostojanja rodovnika ne može dokazati ni njeno genetsko podrijetlo, pa njezini štenci neće moći imati apsolutno nikakav dokaz o pasminskom podrijetlu. I parenje kuje bez rodovnika s mužjakom koji ima rodovnik i uzgojni pregled, ili obrnuto, također je protivno propisima te bi član Hrvatskog kinološkog saveza čiji bi pas s rodovnikom sudjelovao u tako nečemu morao biti prijavljen i sankcioniran HKS-u.
No, ono najvažnije jest sljedeće. Čak i ako mislite da će štenci koji se kod vas okote sto posto doći u sigurne ruke, da ćete im osigurati dobar dom i učiniti sve da budu othranjeni i odgojeni kao zdravi i stabilni psi, morate biti svjesni da ste vi pomogli da na svijet dođu životinje koje nikad neće ispunjavati elementarne uvjete za kontrolirani uzgoj, baš kao ni njihovi potomci, ili potomci njihovih potomaka. Dakle, oni, kao ni njihovih eventualni potomci, nikad i nikako neće moći imati rodovnike, a velika je vjerojatnost onda da će makar jedan od tih štenaca kasnije sudjelovati u nekontroliranom razmnožavanju druge štenadi. A onda je još veća vjerojatnost da će jednog dana neki od tih pasa završiti na ulici.
To se ne može dogoditi sa psima koji su uzgojeni po pravilniku Hrvatskog kinološkog saveza. Naprosto, nema nikakvog razloga da pse s rodovnicama, uzgojene uz golemo odricanje, veliko ulaganje i poštivanje vrlo preciznih pravila, a koji su pri tom često i skupo plaćeni, netko prepusti ulici ili da odgovorni uzgajivač ne pokuša naći novi dom psu kojeg je uzgojio ako ga vlasnik zbog objektivnih ili neobjektivnih razloga više ne može držati. Isto tako nitko s takvim psima neće u uzgoj bez uzgojnih dozvola, jer će zdravi pas s rodovnikom i sa standardnim obilježjima svoje pasmine uzgojnu dozvolu lako dobiti. Pa zašto bi onda itko tko je nabavio psa s rodovnikom od odgovornog uzgajivača išao u uzgoj pasa bez rodovnika?
Jasno je da bi svijet u kojem se poštuju zakoni i propisi, u kojem se uzgajaju samo psi s rodovnicima, bio svijet bez napuštenih pasa, bez azila i šinteraja. Na žalost, ni mnogi aktivisti to ne shvaćaju, pa potiču kampanje protiv svih uzgajivača, izjednačavajući farme pasa i štancere s onima koji uzgajaju odgovorno i pod kontrolom. To je, dakako, licemjerno i vrlo štetno, jer laici više ne razlikuju odgovorne uzgajivače od onih drugih, opasnih i amoralnih. Samo je kontrolirani i odgovoran uzgoj pasa s rodovnikom put do svijeta bez napuštenih pasa, bez pasa lutalica, ali i bez štancera koji razmnožavaju pse bez nadzora, bolesne i zanemarene, pare i kote kuje bezbroj puta dok ne uginu od iscprljenosti…
Zato, svaki put kad pomislite kako biste mogli pariti svoju ženku ili mužjaka bez rodovnika, imajte na umu da bi jednog dana njihovi potomci, ili možda njihovi unuci i praunuci, mogli završiti kao rasplodni strojevi okrutnih štancera, u blatu, lancu i izmetu. Ili tek nesretni psi koji lutaju ulicama, koje se bezbroj puta udomljuje i spašava… Najmanja je mogućnost da se to dogodi psima s rodovnicima, uzgojenima po striktnim praivlima. Njih štanceri ne žele i ne trebaju, njima je dovoljna kujica koja nalikuju na francuskog buldoga kupljena na tržnici u Mađarskoj za 50 eura. A na ulici neće završiti jer je teško zamisliti uzgajivača koji se danas ne bi pobrinuo za psa koji je došao na svijet u njegovu domu i našao mu najbolji mogući dom.